Logo cvijeta Pavenke je izabran jer je upravo taj cvijet simbol starih ličkih običaja kao što i Udruga Pavenka njeguje tradiciju.
Prije takvih proslava nije bilo., ili je bilo ali su se drugačije zvale. Usporedimo li vjenčanja danas i pripreme oko tog čina i nema velikih razlika u samoj koncepciji osim možda u suvremenijim i bogatijim ukrasima a sve proizlazi iz nekadašnjih običaja.
Kod djevojaka bi se dan prije vjenčanja plela Pavenka. Taj običaj je naziv dobio po biljci Pavenki (višegodišnja polugrmolika zimzelena biljka sa lijepim plavim cvijetom). Običaj Pavenke se također pripremao cijeli tjedan jer su se svatovi održavali u kući djevojke, ne u restoranima ili šatorima kao danas. Kuća bi se temeljito čistila , uređivalo bi se dvorište a u subotu već prije podne djeveruše bi kitile prostorije (od krep papira u boji radili su se ukrasi , uglavnom ruže,lančići i buketići od pavenke). Ispleo bi se i vijenac sa kojim bi se uredio barjak koji bi se vijorio na kući već od podneva. Rodbina bi pekla kolače i pripremila živad za juhu (obično se kuhala domaća kokošja juha a pripremao se i pire krumpir sa domaćim sosom i kuhanim mesom i pečeni odojak ili janje na kraju) Kasno poslije podne sve bi bilo pripremljeno i običaj Pavenke bi tada započeo igranjem kola na dvorištu. Čim bi se čula pjesma susjedi i prijatelji bi dolazili i donosili darove stavljajući ih u posudu(rešeto) u sredini kola. Količinom darova znalo bi se kakve je naravi djevojka koja se udaje i koliko je njezina obitelj poštovana i cijenjena u selu . A što se darivalo? Obično su to bile stvari koje su djevojci trebale za kućanstvo: plahte, stoljnjaci, ručnici, kuhinjske krpe, čarape, coklje.
Cvijet Pavenka sadila se kod svake kuće i simbolizirala je nevinost. Zato se i nosila prilikom vjenčanja u kosi, u buketu, kitice su se redile od listova pavenke, stavljala se kao ukras na stolove i pleo se vijenac oko ulaznih vrata i na barjak kuće. Pavenka je bila neizostavan ukras u svatovima i ljeti i zimi.
Dok su djevojke plele vijenac pjevale se jednu posebnu pjesma u kojoj su prozivale po redu prisutne u kući a oni bi dolazili i darivali mladu. Ona bi im tom prilikom poklonila maramicu( uglavnom u Brinjskom kraju ) Tekst pjesme bio bi pomalo tužan pa su poneki i pustili suzu:
” Naša Mare vijenac plete od pavenke od zelenke, i od smilja primorskoga pita Boga blagoslova, išće dar od svakog svoga. Daruj majko, daruj oče daruj svoju lipu Maru, sutra će vam odlaziti za njom će vam žao biti”osim u mladoženjinom slučaju gdje bi se na kraju pjevalo “sutra će ti dolaziti sa njom će ti lijepo biti“. Nakon toga još bi se kratko zapjevalo i otišlo svatko svojoj kući. Sutradan bi se okupljalo u svatove .
Danas se kod nas u Lici još uvijek ponegdje plete Pavneka noć uoči samog vjenčanja ali u skraćenom obliku bez kola samo uz pletenje vijenca i pjevanje ove pjesme.
Iako se osam dana prije slavila djevojačka večer, poneke djevojke i dalje žele sačuvati ovaj običaj. On nema više težinu i važnost koju je nekad imao no lijepo je vidjeti da se običaj održava živim i da se ne ugasi njegovo postojanje.
A Pavenka i dalje raste u ličkim vrtovima i cvijeta svojim plavim cvijetom, a o njenoj simbolici na vjenčanjima danas se samo priča.